Zamislite da radite posao koji Vas u potpunosti ispunjava. Bavite se nečim što
ste sanjali kao djeca, nešto što je za Vas apsolutno igra i uživancija, a uz to Vam
donosi i primanja. Divno, zar ne! Sada na trenutak zamislite da taj isti posao
radite svih 250 radnih dana u godini, nekoliko godina za redom. Ostanete kod
kuće odnosno, priuštite si odmor jedino kada se ne osjećate dobro i razbolili ste
se. Vikend proleti, ponekad u opuštanju, ponekad na izletu ili druženju, no ne
daje Vam osjećaj da ste napunili baterije. Ponekad naprotiv, prilično umorno
dočekate ponedjeljak i željni ste godišnjeg odmora. Nekoliko dana, po
mogućnosti i tjedana, „isključiti“ se, biti sa obitelji i prijateljima i uživati.

Djeca u vrtiću uživaju. Druže se s vršnjacima, igraju se, uče nešto novo, svaka
aktivnost donosi im osjećaje sreće i zadovoljstva. Takva je uglavnom percepcija
roditelja. „Kući mu/joj je dosadno pa bolje da se igra i bude s prijateljima u
vrtiću.“, čujemo od mnogo roditelja u ljetnim mjesecima rada vrtića. I to je istina.
U vrtiću nema minute dosade. Vrijeme je ispunjeno. Tu su prijatelji i igračke.

Sada razmislite o aktivnostima kojima se dijete bavi i što one sve donose.
Slikanje, ljepljenje, igra s plastelinom ili glinom – dijete više puta pogriješi, ne ide
mu onako kako je zamislilo, treba puno truda uložiti za krajnji razultat. Dijete
istovremeno osjeća sreću i ushićenje zbog zadovoljstva postignutim, no sve to
prati tjeskoba jer je zaprljalo majicu, prolilo boju, nered, prljave ruke, nekoliko
pokušaja i upornost da dobije rad kakav je htjelo, a nakon svega još mora i
pospremiti, presvući se i oprati. U nekim društvenim igrama treba se jaaako
skoncentrirati, ulaziti u socijalnu interakciju sa suigračem, nakon čega se često
dogodi i sukob pa treba razmišljati o pravilima i rješavanju nastalog problema. U
trenutku kada odgajateljica najavi odlazak van, treba pospremiti sobu (i završiti
napetu igru, i ostaviti svoj rad kojem treba još svega par minuta da bude
savršen), treba se preobući – što je mnogima još uvijek veliki izazov, napor i
učenje. Na vanjskoj slobodnoj igri valja biti pažljiv da se zbog nespretnosti i
brzopletosti ne dogodi nezgoda. Na kraju dana sa smješkom se pozdravljaju s
prijateljima i ide se kući. Lijep dan, pun pjesme, igre, postignuća, veselja, učenja,
frustracije, tjeskobe, ugodnih i nelagodnih emocija, čak i odmora. Nimalo lagano
za jednog petogodišnjaka.

Prosječno radno vrijeme na poslu traje 8 sati, djetetov radni dan često traje i
duže ako uzmemo u obzir da je dijete u vrtiću dok se vi vozite na posao i s posla
ili iskoristite priliku za kavu ili kupovinu. Svako dijete kao i odrasla osoba ima
potrebu za predahom i prekidom rutine. Djeca vole biti kod kuće okruženi svojim
najmilijima, okruženi svojim igračkama koje će koristiti baš onako kako oni žele i
kada to žele, stoga im je vrlo važan odmak od vrtića kao i odraslima od posla.
Svaki put kad idete na godišnji odmor priuštite ga i svom djetetu kako bi i ono
moglo napuniti baterije za nove izazove koji dolaze. To vrijeme iskoristite u maženju, organizirajte dan, kako biste se mogli posvetiti djetetu, a i sebi
samima. Organizirajte izlet, posjet muzeju ili kazalištu, istražite plaže, parkove i
šume, upoznajte svoje dijete i zbližite se s njim.

Mala djeca će vjerojatno zaboraviti detalje, gdje su bili, što su radili, no zauvijek
će se sjećati osjećaja koje im pruža zajedničko, nesmetano i opušteno vrijeme s
obitelji.

Pitali smo djecu što je za njih „Godišnji odmor“? U gotovo svakom odgovoru
nalaze se riječi „mama“, „tata“ i „doma“.

Evo nekih od:

„Kad ti mama i tata ne rade pa možeš biti doma, malo uživat sa obitelji.“

„Godišnji odmor je da se doma možeš igrati.“

„Kad se kući igram s mamom.“

„Kad se igram s prijateljicama i svojim igračkama.“

„Kad se odmaraš od prijatelja.“

„Da sam kući, da spavam i ispišem se iz vrtića.“

„Da gledam crtani i da se odmaram.“

„Ići na putovanje ili u toplice. Ili u šumu.“